dozivi
“doŽIVI Bosnu i Hercegovinu” je projekt volontera Youth for Peace-a koji u sklopu programa "Corpi Civili di Pace“ žive i rade godinu dana u Bosni i Hercegovini. Volonteri, Diana i Domenico, će u prvoj polovici 2018. godine obilaziti, istraživati i upoznavati gradove, općine i sela u BiH.
Kroz ova putovanja će ispunjavati zadatke koje će vam uz mnoštvo fotografija i svojih iskustava s putovanja objavljivati na ovom blogu. Zadaci su zanimljivi, edukativni i zabavni, ali nimalo laki ili jednostavni. Volonteri će putovati odvojeno i upoznavati različita mjesta, a mi ćemo pratiti tko će više zadataka ispuniti, fotografija napraviti i steći više iskustva i znanja o Bosni i Hercegovini. Diana i Domenico nam pričaju priču o BiH, onako kako je oni upoznaju!
Diana u Zvorniku
info
Na trećem putovanju, Dianu su ugostile Mebrura i njena tetka u Zvorniku. Putovanje je bilo malo drugačije u odnosu na ostale, zbog visoke trudnoće Dianine domaćice Mebrure. U svakom slučaju Diana je imala priliku da vidi kako izgleda pravi bosanski život na selu i to je za nju kulturalno gledano bilo jako interesantno i produktivno. Djevojke su posjetile i Srebrenicu i memorijalni centar Potočare na putu do Zvornika. Nakon ove posjete stigle su u Zvornik, gdje su obišle Kula Grad, ostatke citadele i tvrđave iz srednjeg vijeka. U nedjelju su u društvu Mebrurine tetke, Emine posjetile Tuzlu.
Diana u Trebinju
info
Od 16. do 18. Marta 2018. godine posjetila sam Trebinje, zahvaljujući Nikolini i njenoj porodici koji su me ugostili. Tokom ovog putovanja imala sam priliku da otkrijem potpuno drugačiji dio Bosne i Hercegovine. Ovdje se može udisati morski zrak, vrijeme je toplije i sunčano je 270 dana tokom godine, ali ja sam bila tako sretna da sam uhvatila jedan od onih kišnih dana. Zaista smo uživale u gradu, hodajući malim osmanskim ulicama, te smo posjetile Crkvinu, pravoslavnu crkvu i uživale u druženju. Također susrele smo se sa članovima lokalnog tima Crvenog krsta Aleksandrom Koprivicom te Markom Savovićem, koji su u razgovoru istakli rastući problem sa migrantima koji dolaze u zemlju. Također smo pričale sa lokalnim imamom, efendijom Sadmirom Mustafićem, pametnim mladim čovjekom, koji je istakao problem pada nataliteta u zajednici. Imala sam i čast da upoznam Radeta Aleksića, oca Srđana Aleksića. On je poprilično žustar i veoma mudar stariji čovjek koji zna sve vijesti iz Trebinja. “Trebali bismo naučiti da volimo sebe i ostale” te “Srđan živi u životima ljudi, u njihovom sjećanju na njega” – to su njegove riječi koje su me najviše dojmile.
Zahvaljujem Nikolini i njenoj majci na prilici da učestvujem u pravoslavnoj liturgiji. Bilo je tako lijepo vidjeti i njih kako učestvuju, po prvi put na katoličkoj misi. Također hvala i cijeloj porodici na toploj dobrošlici i tome što su me ugostili.
Diana u Srebreniku
info
Za vrijeme vikenda od 2. do 4. februara posjetila sam Srebrenik i bila gost Emirovoj porodici. Sjajno iskustvo, jer sam mogla živjeti nekoliko dana kao „prava Bosanka“, uz njihove običaje i tradiciju. Shvatila sam koliko im je gost „svetinja“, kako je gost najvažniji i kako on dobije najbolje od svega. Hvala Emiru i njegovoj porodici za njihovu ljubaznost i toplu dobrodošlicu.
U ova tri dana imala sam priliku početi graditi novu, kompletniju sliku Bosne i Hercegovine. Srela sam mlade Crvenog križa i s njima uradila kratku radionicu na temu inkluzije i kulturološkog šoka. Također sam razgovarala sa pravoslavnim sveštenikom, Spasojem Radovanovićem, katoličkim Miroslavom Ikićem i imamom Osmanom Mujićem. Sva trojica su istakla iste probleme: nisku stopu nataliteta i iseljavanje mladih. Posljednje, ali ne manje važno, posjetila sam dva važna istorijska spomenika ove zemlje: Kulu Gradina i Dvorac Gradačac.
Domenico na Palama
info
Vikend od 13. do 15. aprila, bio sam gost Youth for Peace člana Milana, koji me ugostio na Palama. Pale se nalaze u blizini Sarajeva, te sam za 30 minuta vožnje busom, stigao na odredište. Pale su grad u Republici Srpskoj i ja sam tamo bio nekoliki puta, ali sada sam išao sa namjerom da razgledam grad te sam imao priliku vidjeti Pale iz druge perspektive: historijske i kulturne.
Tokom mog prvog dana posjete, vidjeli smo neke od najbitnijih znamenitosti i mjesta na Palama, kao što je Kulturni centar Pale, koji je izvorno napravljen kao spomenik žrtvama Prvog svjetskog rata 1928. godine, da bi kasnije postao Televizija Republike Srpske, te danas Kulturni centar. Sa Milanom sam posjetio i Cekovića kuću, napravljenu 1915. godine, koja je 2004. godine postala nacionalni spomenik BiH. Zaista me pogodilo kada sam vidio da ne postoji neka vrsta organizacije koja se brine o kući. Prizemlje je pretvoreno u bar, a na prvom spratu se nalazi muzej koji izgleda napušteno i ne koristi se. Potencijal je veliki, ali niko se ne brine o tome na dobar način, recimo.
Tokom Olimpijskih igara, Pale su bile jedan od najaktivnijih centara, gdje su boravile stotine atleta, jer su Pale bile najbliže mjesto Jahorini, olimpijskoj planini i upravo zbog toga 1992. godine umjetnik Veljko Vasiljević iz Trebinja je napravio sklupturu “Olimpijska pahuljica” u čast gradu Pale. Milan mi je također pokazao i Japansku sklupturu, koju je izvajao japanski vajar Kotasakai, tokom svog boravka u Bosni i Hercegovini. Ova statua je postavljena ispred shopping centra, na šetalištu, bez objašnjenja ko je napravio, zašto je napravljena i moral ismo potražiti informacije na internetu kako bismo nešto više saznali o njoj. To mi je bilo poprilično čudno.